Sud (Sud)

Apstrakt

Učenje o sudu je druga velika celina logike poredučenja o pojmu učenja o zaključku. Sud je jedna vrsta iskaza. Međutim nije svaki iskaz vezan za sud. Sud je iskaz kojim se nešto tvrdi ili poriče, i takvi iskazi mogu biti istiniti i neistiniti. Po Aristotelu sud se sastoji od pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče. U tradicionalnom shvatanju suda struktura suda je subjekatsko predikatska. Odnos između subjekta i predikata može da se posmatra sa stanovišta obima pojma (teorija podvođenja, kvantitet) ili sa stanovišta sadržaja pojma (teorija imanencije, kvalitatet). Ovako posmatran sud ima nekih poteškoća, zbog toga se pojavila relaciona teorija suda. Po ovoj teoriji iskazuju se samo relacije među subjektima. Postoji i egzistencijalna teorija suda (iskazuje se postojanje ili nepostojanje subjekta). Postoji i tradicionalna četvorostruka podela sudova. Sudovi mogu da se dele: po kvantitetu (univerzalni, partikularni, singularni (Kant) koji je podvrsta univerzalnog), po kvalitetu (sudovi kojima se nešto tvrdi ili poriče, pa mogu biti afirmativni ili negativni, postoje i limitativni sudovi (Kant)), po relacijama (kategorički, hipotetički, rastavni) i po modalitetu(način kako iskazujemo neki sud - apodiktički, asertorički i problematički). U savremnoj logici postoji podela sudova na proste i složene.