Definicija i divizija (Pojam)

Apstrakt

Sadržaj pojma se određuje postupkom koji se zove definicija. Aristotel je razmatrao način definisanja i kako treba da izgleda definicija da bi bila logički prihvatljiva. Pojmu koji se određuje treba da se nađe najbliži rod kojem pojam pripada. Definicija mora da ima i razliku u vrsti (diferencija specifika). Pojam koji se definiše naziva se definiendum | Pojam uz pomoć kojeg se dati pojam definiše naziva se definiens. Aristotelov esecijalistički tip definicije. Postoje i drugi tipovi definicije: genetička definicija, operaciona definicija, leksička definicija, nominalna definicija, ostenzivna ili pokazna definicija, ad hoc definicija. Definicija treba da bude adekvatna (ni preuska ni preširoka), ne sme da bude negativna (definisanje pojma onim što on nije), ne može da bude ni cirkularna, ne bi trebalo da se iskazuje slikovitim pojmovima (pojmovi koji se koriste u definiciji moraju da budu određeni). Divizijom se određuje obim pojma. U diviziji postoji tzv. deobena celina a to je pojam čiji obim treba da odredimo, zatim postoje članovi deobe, to su oni niži pojmovi koji podpadaju pod viši pojam, i mora da postoji princip deobe. Divizija bi mogla da bude jednostruka, dvostruka, ali i paralelna kada je moguća deoba po više principa. Postoje i poddivizije i klasifikacija u okviru deobe. Deobu nikako ne treba mešati sa raščlanavanjem.