Empirizam i racionalizam (Novija filozofija)

Apstrakt

Istraživanje mogućnosti našeg saznanja. Period nove, savremene filozofije. U toj eposi se najviše insistira na istraživanju našeg saznanja. Poreklo našeg znanja, ograničenost/neograničenost znanja. Pitanje istine- Šta je istina? Insistira se na tome da filozofija u osnovi bude gnoseologija. Postoje dva glavna pravca: empirizam i racionalizam. Oba pravca odgovaraju na pitanja porekla i dometa našeg saznanja. Ova dva pravca su se sukobljavala. Empirizam-poreklo našeg saznanja je iskustvo. Spoznaja sveta putem čula. Kada se rodi, dete nema saznanja, prazna ploča. Znanje predstavlja podatke koje dobijamo putem čula. Pojam ideje se tumači na novi način. Ideja je utisak koji dobijamo iz spoljašnjeg sveta. Ideje su subjektivne. Razum ima neku funkciju, ali po empiristima nema veliku ulogu. Predstavnici: Tomas Hobs, Džon Lok - začetnik gnoseologije kao filozofske discipline, Džordž Berkli - teolog, Dejvid Hjum. Empirizam i metafizika. Stvarnost van domašaja našeg iskustva-time se bavi metafizika. Empiristi ne prihvataju da metafizika postoji. Pitanje Boga nije naučno pitanje, jer to ne može biti u domenu našeg saznanja. Racionalisti – Rene Dekart, Baruh Spinoza i Gotfrid Lajbnic. Razum dominira i daje ključna i bitna saznanja. Dekart je smatrao da na svet dolazimo sa nekim urođenim idejama. (ideja Boga, ideja nekih matematičnih istina). Džon Lok je tvrdio da urođene ideje ne postoje. Spor oko urođenih ideja.