Aurelije Avgustin (Srednjevekovna filozofija)

Apstrakt

Neoplatonizam je uticao na neke hrišćanske teologe. Prvi period hrišćanstva je poznat kao patristika, period svetih otaca. Jedan od njih koji se posebno isticao kao filosof i teolog, ali ipak, pretežno kao teolog, bio je Sveti Avgustin. Rođen je u današnjem Alžiru, majka mu je bila hrišćanka za razliku od oca. U početku, Avgustin, nije bio hrišćanin. Intereseovao se pitanjem porekla zla u svetu. U samom početku Avgustin je stupio u manihejsku sektu. Opis zaratrustijanstva - dualistička religija. Avgustin je napustio manihejce i prilazi Platonovoj Akademiji, koja je u to vreme bila pod jakim uticajem skepse. Ni tu nije bio zadovoljan. Postoje čak i stojički uticaji na njegove misli. Tek kada je napunio 32 godine prilazi hrišćanstvu i tada počinje njegov plodan rad. Već na početku bavio se problemom znanja. Znanje nas dovodi do sreće i dovodi nas do najvećih istina. Obračun sa skepsom. Delo Kontraakademikus - problematizuje skepsu. Sumnjam, dakle, postojim. Dolazak do kontemplacije, kada se duh odvaja od čula i bavi se idejama. Postoji uticaj i neoplatonizma na Avgustina. Spoznavanje ideja - ideje ne mogu da budu niže, one su, po Avgustinu, večne istine, večne tvorevine i nalaze se u samome Bogu. Te večne tvorevine, večne istine, nalaze se u Božjoj reči u Logosu, koji je jedan od ipostasi (Bog Sin). Nije dokazivao Božje postojanje. Po Avgustinu, večne istine su same po sebi dokaz da Bog postoji. Decivitate Dei - delo o državi Božjoj i o ljubavi. Dve osnovne ljubavi: 1)ljubav prema samome sebi, egoistična ljubav, ljubav prema materijalnčom svetu, ljubav koja prezire Boga; 2) ljubav prema Bogu do prezrenja samoga sebe. Te dve ljubavi su putevi do dve države - jedna je Božja država a druga je Zemaljska država, svetovna. Čineći zlo, ne možemo da pravdamo neko drugo zlo.