Pojava hrišćanstava i neoplatonizam (Srednjevekovna filozofija)

Apstrakt

Pojava hrišćanstva. Religija otkrovenja. Javljanje Boga da bi se čovek ushodio. Pojava hrišćanstva je bila značajna i za helensku misao. Neki helenski filozofi su bili protiv hrišćanske religije, jer njihov logički pristup stvarima nije mogao da prihvati neke dogme hrišćanstva, kao što je npr. stvaranje iz ničeg. Hrišćanstvo se brzo širilo. Apostol Pavle i njegove poslanice kojima je razjašnjavao neke nedoumice. Utemeljenje hrišćanske terminologije koja bi bila filozofska. Pojava filozofa koji su bili i teolozi. Tertulijan Kartaginjanin - neuk čovek kroz veru može sve. Postoje mnoge logički neprihvatljive stvari, ali apsurd može da se premosti verom. Iako je vera jedna iracionalna kategorija ona postaje značajna gnoseološka kategorija koja dominira, kojom može da se prevaziđe logička nemogućnost ili apsurd. Odnos između vere i razuma. U trećem veku dolazi do razvoja poslednje velike helenske misli - neoplatonizma. Izraziti predstavnik je Plotin. Neoplatonizam je bio vezan za hrišćanstvo. Plotin je smatrao da je Bog apsolutno transcedentan, ali je u isto vreme i imanentan svetu. Neoplatonizam je imao mistiku u sebi pa je tako predstavljao mešavinu religije i filosofije. Određenje Boga po neoplatonizmu. Božje emanacije. Prva emanacija-nus (um). Sledeća emanacija je duša (psihe). Poslednje isijavanje je materijalni svet.