Helenski period (Istorija antičke Grčke)

Apstrakt

Period delovanja Aleksandra Makedonskog. Mešanje istočne i helenske civilizacije. Period helenizma. Početak raspada helenskog polisa. Ugroženost ljudskog života koji dovodi do toga da dominantna disciplina filosofije postaje etika. Etika se izjednačava sa samom filosofijom. Postoji nekoliko značajnih pravaca kao što su: skeptični pravac (Piron); kinički itd. Dva najznačajnija etička pravca su: epikurejski i stojički. Epikurovo atomističko učenje - čitava priroda je delovanje atoma koji se spontano kreću, po tome, sve se događa spontano i slučajno. Epikurovo učenje o bogovima je da su bogovi pokrenuli svet, ali da više u svetu ne učestvuju. Epikurejsko učenje o uživanju koje je pasivno, u smislu odstranjenja bola. Stojičko učenje - Zenon iz Kipra. Zenon je učenike skupljao na tremu (stoa), po tome dobijaju ime. Stojičko učenje je bilo bliže kinizmu. Stojici su smatrali da čitava priroda može da se objasni na način kako ju je Heraklit objasnio - priroda je borba i vatra koja se sa merom pali i gasi. Prirodom vlada logos, a logos je umni princip, božji um. Stojici uče o osobenom obliku panteizma - bog je svuda u prirodi, sve se dešava po božjem planu. Prirodom tako vlada determinizam. Takvo učenje rađa problem slobodne volje. Ako se sve događa po nužnosti, onda ne možemo govoriti o slobodnom delovanju i o moralu. Stanje apatije ili bestrasnosti. Rimski period stoje.